MALO POVIJESTI.....
Novi Zeland je zadnje naseljeno kopno na Zemlji. Prvi doseljenici bili su Maori koji su došli iz Polinezije, vjerojatno u 9. stoljeću. Prvi Europljanin, Nizozemac Abel Tasman, iskrcao se na obalama Novog Zelanda 1642. godine, ali su ga ratoborni Maori potjerali. Prošlo je više od stoljeća do posjeta drugog gosta bez pozivnice. Ovaj put bio je to iskusan kapetan James Cook. On je 1769. dao prve konkretnije podatke o otoku tako što je napravio mapu oba otoka i vratio se u Veliku Britaniju s izvješćima o stanovnicima i bogatstvu novootkrivenog područja. 22. siječnja 1840. prvi britanski doseljenici stigli su na Novi Zeland, a iste godine Novi Zeland službeno postaje britanska kolonija.
Prve europske baze bile su ogranci europskih kitolovnih kompanija. Od 1839. do 1841. godine Novi Zeland je dio australske kolonije Novi Južni Wales. Godine 1840. Maori su ustupili suverenitet Novog Zelanda Britancima u zamjenu za zaštitu njihove zemlje od Francuske koja ih je željela kolonizirati. Velika Britanija je anektirala Novi Zeland s time da je Waitangi sporazumom Maorima zajamčena autonomija. Ipak, borbe plemena Maora i doseljenika oko prava na zemlju i trgovinu trajale su gotovo 20 godina, sve do 1860. godine, kada su britanske snage uspjele suzbiti otpor maora. Doseljavanje je u početku bilo usmjereno prema Južnom otoku, jer je ondje bilo manje Maora i jer je bilo dovoljno pašnjaka za razvoj ovčarstva.
Otkriće zlata na poluotoku Otagu 1861. dodatno je povećalo naseljavanje na Južni otok. Na Sjevernom otoku dodatno su naseljavanje ometale prostrane šume i mnogobrojni Maori koji nisu htjeli prodati zemlju bijelim doseljenicima. Maorski poglavica Hono Heke pokrenuo je ustanak 1845. godine, što je označilo početak Maorskih ratova (1845. - 1872.). Ipak, što zbog bolesti na koje nisu bili otporni, što zbog velikih ratnih poraza, Maori su gotovo izumrli, jer im se broj smanjio na samo 40 000. Između 1860. i 1890. Novi Zeland se našao u teškoj gospodarskoj krizi upravo zbog ratova s Maorima. Smanjena su iskapanja zlata i došlo je do pada cijena vune i pšenice. Ponovnom gospodarskom usponu pripomoglo je uvođenje brodova hladnjača 1882. godine.
Potkraj 19. stoljeća na vlast dolazi Liberalna stranka i među prvima na svijetu provodi opsežan program socijalnih reformi, između ostalog pravo glasa za žene i starosne mirovine. Godine 1907. Novi Zeland postaje dominion u okviru Britanske zajednice naroda. U Prvom svjetskom ratu na strani Velike Britanije borilo se više od 100 000 Novozelanđana. Nakon rata Novi Zeland je jako pogodila svjetska gospodarska kriza (1929. – 1934.). U Drugom svjetskom ratu Novi Zeland ponovno sudjeluje na strani saveznika i to s otprilike 140 000 vojnika, a nakon rata jače se oslanja na SAD, sudjeluje u Korejskom i Vijetnamskom ratu i ulazi u obrambeni pakt ANZUS 1951. godine. Kad je Novi Zeland 1986. zabranio ulazak brodovima na nuklearni pogon ili s nuklearnim oružjem u svoje luke, obrambeni pakt se raspao. Ova je država do danas izrazito protunuklearno politički orijentirana.
Ulazak Velike Britanije u EU 1973. godine otežao je pristup novozelandskih proizvoda na britansko tržište i Novi Zeland traži nova izvozna područja, pretežno u Aziji i Pacifiku. Devedesetih godina prošlog stoljeća postignut je stabilan rast gospodarstva, zemlja se sve snažnije turistički razvija. Danas je Novi Zeland primjer male socijalno i gospodarski snažne države. Tadašnji predsjednik vlade, James Bo-gler i maorska kraljica Te Arikuinui potpisali su 1995. godine prvi sporazum o povratku 15 400 hektara oduzete državne zemlje maorskom plemenu Tainui. Za preostalu zemlju, koja je sada u privatnom vlasništvu, pleme je dobilo 170 milijuna dolara odštete. Već je između 1960. i 1970. godine došlo do kulturne renesanse među Maorima, koji danas čine 14,7% stanovništva Novog Zelanda. Danas su oni punopravni članovi društva, a maorski se jezik uči u svim školama.
