DEMOGRAFIJA, NASELJENOST
Na 268 680 km2 živi 4,28 milijuna stanovnika pa je to rijetko naseljena zemlja sa samo 15 stanovnika po km2. 78% stanovništva je europskog podrijetla, najviše britanskog i irskog, ali su značajni i potomci i iz Nizozemske, Hrvatske, Italije, Njemačke, a izvan Europe Perua, Kine i Japana. Novozelanđani europskog podrijetla zajedno se zovu Pakehe, ali isti termin Maori koriste za sve ostale etničke grupe. Prema popisu iz 2001., do 2021. 63% rođene djece će biti europskog podrijetla, za razliku od čak 74% iz 2001. godine. Stopa fertiliteta 2008. je bila 2,2 za svaku ženu, a očekivana životna dob za novorođene dječake je 77,9 godina, a za djevojčice 81,9. Domoroci Maori, su najveća neeuropska etnička grupa i participiraju u ukupnoj populaciji sa 14,7%, iako se tek malo više od polovice izjasnilo kao Maor/ka.
Azijati čine 9,2% populacije, a 6,9% populacije je pacifičkog podrijetla. Međunarodni etnik za stanovnika Novog Zelanda je Novozelanđanin dok oni sami sebe zovu kiwi. populacije živi u 16 velikih urbanih regija, ali se veličinom izdvajaju 4: Auckland, Hamilton, Wellington i Christchurch. Imigracijom se broj stanovnika godišnje poveća za 1%, a to je ograničeno uredbom da se godišnje u Novi Zeland može useliti najviše 45 000 osoba pa je zbog toga čak uredbom da se godišnje u Novi Zeland može useliti najviše 45 000 osoba pa je zbog toga čak 23% stanovništva rođeno izvan države što je u svjetskom vrhu. Trenutno je najveći broj doseljenika iz Velike Britanije i Irske, a slijede ih doseljenici iz istočne Azije. Prema javnom mnijenju, kršćanstvo je dominantna religija i njen je udjel 55,6%, ateistima se izjasnilo 34,7% i 9,7% su ostale religije. Kršćanske denominacije su: anglikanska, rimokatolička, prezbiterijanska i metodistička. Ratana – crkva je raširena među Maorima, a ostale religije su Hinduizam, Budizam i Islam.
Službeni jezici su engleski i maorski, a govore se samoanski, francu-ski, hindu, kineski… Pismenost odraslih je 99%-na, 14% ih ima završen fakultet, 30% samo srednju školu dok je 22% bez kvalifikacija. Doseljavanje Europljana bilo je vrlo dinamično. Broj stanovnika može se pratiti od sredine 19. stoljeća i stalan je brzi rast. Najviše je doseljenog stanovništva iz Velike Britanije. Poslije 1975. rast broja stanovnika je prije svega posljedica prirodnog prirasta, jer se doseljavalo manje nego što se iseljavalo. Naime, povremene recesije, teškoće zapošljavanja i dinamičniji razvoj bogate Australije privlačio je i Novozelanđane, pa su mnogi emigrirali u Australiju. Za Novi Zeland je specifično da se relativno dosta ljudi doseljavalo sa pacifičkih otoka koji ne pripadaju Novom Zelandu, jer je prirodni prirast na tim otocima velik, a mogućnosti zapošljavanja su minimalne. S obzirom da je intenzivnije naseljavane Novog Zelanda započelo tek u pretprošlom stoljeću, dugotrajniji razvoj novozelandskih gradova nije bio moguć i oni nemaju stare građevine i arhitektonske spomenike, ali su zato često muzeji moderne arhitekture.
Promatrajući samo Novi Zeland i ne uspoređujući ga sa ostatkom Novog svijeta, urbanizacija je započela odmah po doseljavanju bijelaca jer je najveći dio doseljenika ostajao u gradovima – lukama. Istovremeno je došlo i do industrijalizacije prostora, stvarali su se industrijski (i obrtnički) prostori, a urbane regije su se vremenom samo povećavale. Veći gradovi su od početka bili dijelom mreže putova i trgovine koja je samo ubrzala razvoj gradova. Time je preskočeno razdoblje dominantne ruralne naseljenosti, a poslije i deruralizacije u većoj mjeri. Opći stupanj urbaniziranosti Novog Zelanda je u svjetskom vrhu. Proces je došao do maksimuma, postotak gradskog stanovništva više ne raste, stabilizirao se i iznosi oko 75%. Prikazom geografske raspodjele gradskog stanovništva zapravo se prikazuje i geo-grafska raspodjela stanovništva.
Urbaniziranost je veća na Sjevernom otoku nego na Južnom. Također, od ukupno 4,28 milijuna stanovnika živi na Sjevernom otoku. Zanimljivo je da svaki četvrti stanovnik Novog Zelanda živi u Aucklandu, daleko najvećem gradu ove zemlje. On je najveći industrijski i trgovinski centar države, a i promet njegove luke je vodeći u državi. Zrakoplovne linije su brojnije i češće nego na bilo kojem aerodromu u zemlji što ukazuje na njegove kozmopolitanske karakteristike. Svi ostali gradovi su nastali kao luke i središta plodnih većih ili manjih poljoprivredno – stočarskih regija. Značajno je da se niti jedan veći grad ne nalazi na zapadnoj obali Južnog otoka. Hamilton je jedini veći grad koji nije luka. Ostali veći gradova su Christchurch, Napier, Dunedin i drugi. Kroz Christchurch ostale zemlje transportiraju namirnice do Antartike i često grad zovu „prolaz za Antarktiku“..
