GOSPODARSTVO
Novi Zeland ima modernu, prosperitetnu i razvijenu ekonomiju sa ukupnim BDP-om 128 milijardi dolara (2008.), što po glavi stanovnika iznosi 30 000$. Prema zadovoljstvu življenja u njoj, zemlja je 2005. ocijenjena među 20 najboljih na svijetu, a Auckland i Wellington pripadaju u skupinu 15 najboljih za život od svih gradova na svijetu. Porezi su niži nego u ostalim zemljama i vlada potpuno slobodno tržište, tj. država se nimalo ne upliće u gospodarstvo. Tercijarni sektor sudjeluje u ukupnom BDP-u sa 69%, sekundarni sa 27%, a primarni sa tek 4%. Novozelandski izvoz se bazira na Pacifik, a većinom su to agro – stočarski proizvodi, energenti (nafta i plin), rude (aluminij, boksit, zlato) i industrijski proizvodi, a najviše pro-izvoda se uvozi iz: Australije (20%), iz SAD-a (18%) i Japana (16%).
Svoju visoku razvijenost zemlja temelji na izvozno orijentiranoj poljoprivredi. Iako se tek 10% stanovništva bavi poljoprivredom, upravo ona ima najveći dio u izvozu: čak 30% uku-pnog izvoza i to najviše za tržište EU, SAD i Japana. Unatoč velikim kolebanjima cijena poljoprivrednih proizvoda, posljednjih je godina mnogo uloženo u racionalizaciju proizvodnje i povećanju produktivnosti kako u poljoprivredi tako i u prerađivačkoj industriji. Na novom Zelandu je zahvaljujući velikom broju travnjaka i pašnjaka jako dobro razvijeno stočarstvo, prije svega mesno i mliječno govedarstvo te ovčarstvo.
Ovce su zaštitni znak Novog Zelanda
Prevladavaju specijalizirane farme u privatnom vlasništvu. Ovce i goveda su najvažniji stočarski proizvodi iako se broj grla posljednjih godina smanjuje. Ovčarstvu je pogodovala svježa i vlažna klima zbog utjecaja oceanskih vjetrova koji često donose kišu. U ovčarstvu je najvažnija proizvodnja vune. Novi Zeland je ujedno i najveći svjetski izvoznik janjećeg i ovčjeg mesa. Na Sjevernom otoku vrlo je razvijeno voćarstvo, prije svega uzgoj jabuka, marelica, kivija, naranči, a brzo se širi i uzgoj vinove loze. Sve je počelo 1900. godine kada je uvezeno kinesko voće „gooseberry“, kasnije preimenovano u kiwi. Danas je Novi Zeland glavni svjetski proizvođač tog voća. Razvijeno je i šumarstvo – 28% države je prekriveno šumama, a posebnu važnost ima eksploatacija skupocjenog drveta kauri koje može narasti do 50 m u visinu, te ribarstvo – godišnji ulov ribe iznosi 550 000 tona.
Po količini nalazišta ruda Novi Zeland je autarkičan. Naime, u geološkom smislu Novi Zeland nije star pa ni nema podloge za veliku količinu ruda. Zlato se kopa na Sjevernom otoku od sredine 19. st. I ono je dalo veliki zamah razvoju industrije. Međutim, nakon što su rudnici iscrpljeni, oni su i napušteni pa je danas samo jedan rudnik zlata u Novom Zelandu – u Taramakau. Ali zlato danas treba za devize pa ga se ipak eksploatira. Željezne rude ima jako malo, boksita isto, ali zbog jeftine električne energije jaka je proizvodnja aluminija. Kamenog i smeđeg ugljena ima samo za vlastite potrebe jer su nalazišta raspršena, a koristi se u termoelektranama. Nafte i plina ima malo za izvoz, preradu i domaću upotrebu. Najviše se prerađuje nafta u loživo ulje koje se koristi u termoelektranama. Zbog obilja voda oko 75% energije na Novom Zelandu proizvodi se u hidroelektranama. Koristi se i vrela voda iz podzemlja u vulkanskom području – na Sjevernom otoku. Do vode se dolazi pomoću bušotina. Tako su izgrađene dvije geotermalne elektrane (Wairakei i Ohaaki), u središnjem dijelu Sjevernog otoka. One proizvode oko 7% novozelandske električne energije. Danas ipak jačaju neki alternativniji izvori energije kao npr. sunce, vjetar, valovi, …
Turizam je pokazao najviše potencijala za rast
Novi Zeland se posve orijentirao na razvoj turizma. Udaljenost od emitivnih područja glavni je razlog na kasno uključivanje u međunarodni turizam. Zrakoplovi su morali postati dovoljno veliki, brzi i pouzdani, a životni standard toliki da se može doletjeti iz udaljenih zemalja. Međunarodni turizam se posljednjih godina razvija gotovo eksplozivno. Glavni faktori koji privlače strane turiste su grad Auckland, gejziri, snijegom prekrivene planine i fjordovska obala Južnog otoka. Glavne emitivne zemlje su Australija i pacifičke zemlje sa sjeverne polutke. 2008. turizam je zaradio 12 milijardi dolara i zapošljavao 200 000 ljudi. Očekuje se da će u slijedećih 5 godina imati stopu rasta od 4% godišnje. Međunarodni turizam je postao i najveći pojedinačni izvor prihoda za Novi Zeland.
l